Oratorij na Kmanu ori se od mladenačkog smijeha, mnogi su kod Salezijanaca pronašli utočište od tmurne svakodnevnice: Molitva i druženje su nam lijek u korona-krizi
Nema većeg ni radosnijeg dana do Uskrsa. Čekajući ga pripremamo se, neki sređujući svoje domove, neki sređujući svoje duše. Susreli smo se s onima koji u okrilju oratorija na Kmanu pronalaze mir, sve redom mladi, učenici i studenti, nasmijani.
– Mladi su najugroženija skupina u našem društvu. Njih je korona-kriza najviše pogodila, našli su se u situaciji za koju ih mi odrasli nismo pripremili, a junački je podnose – veli nam župnik Marije pomoćnice kršćana, don Ivan Terze.
– Mlade se etiketira kao one koji ne žive odgovorno, a činjenica jest da se mi odrasli nismo ni potrudili osigurati im normalnu mladost – otvoren je don Ivan, dok svim silama brani svoje mlade, poručujući svima koji su voljni slušati da je ljubav kreativna.
A kreativno su odrasli i mogli za svoje potomke osmisliti mjesta na otvorenom, gdje bi se omladina mogla družiti, druženje im je potreba, baš poput kruha i poput vode.
Dom koji prihvaća
Zašto se zgrada oratorija ori od mladenačkog smijeha, pitamo, pa potom odmah dobivamo odgovor da oratorij zgrada nije:
– Oratorij je dom koji prihvaća, škola koja educira, dvorište za susrete i župa koja odgaja u vjeri – jasno će don Ivan, pa obilazimo radionice, knjižnicu, prostoriju radiostanice, dvoranu za susrete i igre, sve ono što bi mladi ionako trebali imati na raspolaganju.
Župa Marije pomoćnice kršćana otvorila je vrata studentima koji u Splitu uče, a negdje daleko su im majke i očevi. Sada u vrijeme blagdana vratili su se u okrilje svog doma, a na njihovo mjesto došli su mladi iz našega grada. Dvadesetak ih je, jer epidemiološki naputci ne dozvoljavaju više duša na jednome mjestu. Gimnazijalci, učenici zdravstvene škole, studenti arhitekture, građevine, farmacije, najmlađa je djevojka od 15 godina, najstariji mladi gospodin koji je nedavno ispuhao 27 svjećica na torti.
Što ih veže? Koliko god različiti bili, rastemo u zajedništvu – vele i pojašnjavaju:
Malo smo se makli od strke svakodnevnog života – a oni su, da se ne zaboravi: Mia, Karmela, Tino, Katarina, Petra prva i Petra druga, Gabi, Lucija jedan i dva, Josip, Nina, Karlo, Ivan…
Zajednica koja diše
– Ovo je zajednica koja diše, očekivala sam puno molitve i puno tišine, a dočekalo me zajedništvo – veli Katarina.
Nisu ovdje, priznaju nam, “zaštićeni” od vanjskoga svijeta, jer vrata su otvorena, nisu pobjegli, jer nemaju od čega, oni su samo došli pronaći istinu, s nadom da će je i njihovi vršnjaci tražiti i naći.
– Sjajno su vas roditelji odgojili – kažemo, a mladi nam se smiju.
Neki su uistinu odgojeni u vjeri, ali neke je sama Marija dovela.
– Objašnjavao sam roditeljima da idem na oratorij, a oni sve “šta je to”, pa nikako objasniti, onda sam im reka da iden na piće, to su shvatili – smije se Tino.
E sad vama to može zvučati ko floskula, ali mladi su uz igru i uz zabavu bliži Bogu. Upoznali smo i dobrog duha Kmana, don Nikolu Zubovića, koji je rođen na isti dan kao i papa Benedikt, 94 godine života nosi.
Kao ispovjednik je sjeo saslušati tugu svoje pastve, a mi se, jer to mladi i rade, zar ne – smijemo kada nam prepričava župnik don Nikoline doživljaje. Jednom je, da nasmijemo i vas, mladom kolegi novinaru odgovarao na pitanje zašto se odlučio posvetiti vjeri – pa je nakon četiri i pol sata “krepala baterija” na diktafonu.
Živa je kuća Božja na Kmanu!
Pogotovo u ovo vazmeno vrijeme, program koji provode salezijanci zove se “Hod prema Uskrsu”, a zanimljiv je da zanimljiviji ne može ni biti. Recimo, a mi smo time ostali fascinirani, povela se rasprava o povijesnim činjenicama. Je li Isusu suđeno pošteno? Jesu li Rimljani uopće imali prava po ondašnjim zakonima suditi mu? Jesu li Židovi smjeli kažnjavati kamenovanjem? Je li proces Isusu bio namješten?
‘Čestitajmo mladima’
Naravno, mladi sudjeluju i u liturgijskim slavljima, obrađivat će čitanja iz Biblije, razmatrati što im Gospodin tekstom poručuje, preispitivati svoje životne pozive, obiteljske pozive, učiti kako se služi društvu i Crkvi. A onda će, po rimskoj navadi pred Uskrs – obići sedam crkava u svojem gradu. Žive vazmene dane kako bi ih svatko od nas trebao proživjeti.
– Čestitajmo mladima što su sve ovo preživjeli! Mi smo im ovaj svijet predali, a trebali smo im dozvoliti da mladost žive dišući punim plućima – opet će don Ivan stati ispred svoje djece.
A mi koristimo priliku svima zaželjeti da im Uskrs dođe na dobro. U miru. U miru u vama i u miru među ljudima.
tekst: Milena Budimir, foto: Saša Burić, preuzeto iz Slobodne Dalmacije 4. travanja 2021.